Upute - Slobodne Bosanke

Dating > Upute - Slobodne Bosanke

Click here: ※ Upute - Slobodne Bosanke ※ ♥ Upute - Slobodne Bosanke

Ako ideš u raj tada nemaš o čemu brinuti. Zasluzan za razvoj skolstva u Bosni, za svoje ucenike napisao kratka pravila krasnopisa, pjesnistva, govornistva, logike i filozofije cuvaju se u rukopisu u fojnickom samostanu. Ne miješam se iz razloga, ko se umiješa, na kraju ispadne glavni krivac.

Zbog toga se i ne želim upuštati u dalje rasprave vezane za ovo pitanje. Dejtonskog ustava, o povratku izbjeglica i popisu stanovništva, javna politička scena u Bosni i Hercegovini se ponovo uskomešala. Glupost upravo kosmičkih dimenzija drma ovaj naš mali planet. So griff das fremde Kapital leicht nach dem natürlichen Reichtum der besetzten Ländem an. Umiren otputuje Milutinović 5. U Leksikonu su nasli mjesta i najmlai autori, koji su svoja prva djela objavili u tek minulom ratu, ciju vrijednost knjizevna kritika tek treba ocijeniti, a bez kojih bi, po mome sudu, ovaj Leksikon bio nepotpun, ma kakva ta ocjena kritike bila.

Knjizevnika u Osijeku Lj. Ali se des~~o da ~e fl~ta v~. O začeću i rođenju u kalendaru kršćanskoga svijeta Liturgijski kalendar, euharistija i časoslov, tj.

Kako kontaktirati DATA LINE - Da se piše Mihu Božoviću neka se zauzme za uspostavu naše republike.

POSTUPNI USPON BOSANSKO· VENECIJANSKIH EKONOMSKIH ODNOSA U XV~STOLJEĆU 1. Privlačnost Venecije i pokretljivost našega pučanstva Izrasla na velikoj i slobodnoj prekomorskoj trgovini Venecija na svom području nije ni imala seljaka vezanih za zemlju glebe adscripti niti je svojim sunarodnjacima organičavalapravo na slobodu kretanja. Stoviše, i u susjednim talijanskim oblastima, gdje su postojali kmetstvo i vezanost za zemlju, rano je shvaćenokako prisilno zadržavanje ljudi na istom području ne samo da ne odgovara ničijim materijalnim interesima nego rađa i opasnim društvenim posljedicama. Stoga su već u XIII. Dotadašnja feudalna dvorska ekonomija, ako je i bila sama sebi dovoljnom, nije ni imala mnogo prohtjeva. Ali čim je s afimracijom gradskih aktivnosti i međunarodne trgovine došlo do širenja produkata potrebnih za ljepši i udobniji način življenja, bila su potrebna i nova financijska sredstva, mnogo veća od onih koja je senior na stari načih izvlačioiz svoga zemljišnog posjeda, dok su zajmovi - u ovu svrhu uzimani od bankara, počeli potkopavati feudalce i potčinjavati ih velikim financijerima. Rušenju feudalnih hijerarhija indirektno je vodila i živahna, mnogostruka i gipka gradska aktivnost. Gradovi su, zbog svoje političke i druge koristi, proglašavali aboliranom vezanost za zemlju Vercelli, 1243. Ovim su mjerama postizali brži rast gradskog stanovništva i povećanje proizvodnje poljoprivrednih plodova, ali i iscrpljivali feudalne seniore. S druge strane, i sa~i su feudalci, prema istraživanjima Žaka Pirena Jacques Pirenne , poticali pokret oslobađanjakmetova kako bi izvlačili korist iz znatno većih prinosa rada slobodnih ljudi. I jedno i drugo pridonijelo je da se od XIII. Turcisu stalno, tražili da im se silom vraćaju pobjegli podan~ cII prijetili ako se to ne ispuni jer njihovi veleposjedi nisu mogli podnijeti gubitak prisilno iskorištavane tuđe radne snage. Kadje veliki vezir Mahmutpaša Anđelović 1460. Često se događalo, a i sada se. Ni po našem se sporazumu o miru nijedna strana nije obvezala da će drugoj strani vraćatiljude kao robove koji pobjedgnu. Stalni proces pomjeranja, pretežito mlađeg, svijeta iz Bosne prema obalskim gradovima - radi traženja boljih zanimanja i sigurnije egzistencije - dinamiziranje osobito u Xv. Roditelji su djecu mlađe i odrasle dobi davali u najam i na učenje zanata. Za neke od njih Je samo sumarno rečenoda su iz Bosne ili iz Humske zemlje, dokje kod većine zapisano i mjesto podrijetla. Tako se vidi da su dolazili iz Biskovića kod Jajca, iz Bistrice kod Livna, iz Blagaja, Bobovca, Duvna, Glamoča, iz Goranaca kod Mostara, Graca, Grahova, Grebena Krupa na Vrbasu , Gruda kod Imotskog , iz Imotskog, Jajca, Jezera kod Jajca , Koprivice, Kotora na Vrbanji , iz 1. Emilio bussi, 7}a sacro romano impero e stato assoluto, Nuove questioni di storia moderna Marzorati ed. Dimitrija na Sani De Sana de loco Sanctus Demetrius , iz Stribova kod Jajca, iz Podbočca Subbossac , Podbanka Podbanac , Podkramengrada Sub Camengrad , Uskoplja, Usore, Velikog Vrpolja, Vesele Straže, Vrbanje itd. Prema zanimanju poslodavaca mladi Bosanci i Bosanke ulazili su u kuće, radionice ili na lađe ljekarnika aromatarius , oružara armarolus , lukara arcerius , brijača barbitonsor , bačvara botarius , brodovlasnika patronus navigii , kalafata, karpentijera, kanonika, klobučara capellarius , krznara pelliparius , kožara cerdonus , postolara caligarius, sutor , kovača faber , klesara lapicida , duborezaca intagliator ligni , slikara pictor , pekara panetiere , mačara spadarius , trgovaca mercator , notara-bilježnika, kneževa comes i njihovih pomoćnika comilitone , kapetana, kastelana, vojnih zapovjednika komestabile , liječnika itd. Rjeđi su ugovori o radu na 2-3 godine, a vrlo česti na 4-12 godina. Neki su ugovarali da će slijediti poslodavčevu obitelj kako se ona bude pomjerala i tako su najčešće dospijevali u razna mjesta Italije. Najviše ihje dospijevalo u Veneciju, ali i u Apuliju, Abruce, Cataniju, Clugiju, Fermo, Monte Santo kod Ancone, Napulj, Padovu, Porto Gruaro, Regio Calabriju, Trani, Tremoli itd. Devetogodišnja Katarina, kći Ruže i Lovre Dojčinića Doycinich iz Livna, otišla je 1448. Marka, a to je, poslije duždove, najuglednija služba u državi. Pored stana, hrane i odjeće ugovoreno je da poslodavac na kraju prvome isplati u gotovom 50, drugome 5, trećemu 8 libara, a četvrtom koji će tek učiti zanat neće platiti ništa. Šimun Benkovićiz Kolunića i Juraj Radinčić iz Sane ugovorili su 1453. Spomenuto je još nekoliko naših ljudi koji su u Italiji bolje zarađivali: u Traniju za 3 godine 14 dukata, u Ortoni za 3 godine 10 do 13 dukata i u Padovi, u kući liječnika, za 4 godine 12 dukata u gotovu novcu. Pravdajućise turskom opasnošćui svojim potrebama, Tomaš mu ih tada nije poslao. Pošto je ponuda mlade bosanske radne snage u dalmatinskim gradovima uvijek bila veća od potražnje, poslodavci je nisu morali ni skupo plaćati. Ali kvalificirani je majstor mogao i u Dalmaciji zaraditi znatno više. Klesarski zanat je kod JUIja učio Martin Ostojić sive Plaseovich iz Jezera kod Jajca, koji je nakon šest godina 1455. Kod klesara Andrije zanat je u Splitu učio 1455. Juraj Gradomilovič iz Vesele Straže, a kod slikara Dujma 1453. Nevolja je gonila roditelje da se i na takav način dugovremeno ili trajno rastaju od djece. Siromašniji se nisu ustručavalida na račun njihove buduće 307 zarade uzmu unaprijed dvije, četiri ili pet libara, starij ili dva žita pa i galetu vina. Osim skromne zarade u gotovom koja malo kada prelazi jedan dukat godišnje zaposlena posluga, u što spadaju i učenici kod zanatlija, imala je besplatno stanovanje, ishranu i odjeću. Djevojkama, nakon što su radeći sve poslove provele u tuđoj kući 10-12 godina i došle do udaje, gazda bi davao opremu vrijednu 100 do 150 libara, a učenicima novu odjeću i alat njihove struke kako bi lakše počeli neki samostalan posao. Malo kada je zabilježena vrijednost jednog ili drugog, ali izgleda nije bila za potcjenjivanje. Jedan krznar je ugovorio da će učeniku dati krznarski alat vrijedan 5 libara. Sve se razlikovalo od zanata do zanata. Kožari i postolari davali su, uz ostalo, pola volovske kože, tri uštavljene ovnovske kože, nož, šilo subla , itd. Ni vrijednost odjeće nije izražavana u novcu. Jednom je spomenuto da će ona iznositi 30 solida oko 5 dukata. Iz popisa se vidi da je sluga, po isteku ugovorenog roka, dobivao kapu biretum , košulju camisiam - jednu ili dvije, prsluk zuponem , kaput od raše mantelinum de rassa , jedne ili dvoje gaće mutandas , par cipela caligarum , par sandala sutolarium , hlače serabulas , nekad i pojas cingulum ili ogrtač mantellum, clamidem, diploidem. Radoje Vukašinovićiz Jajca učio je klobučarskii krznarski zanat u Šibeniku kod Radoslava Ostojića koji je popisao i vrijednost odjevnih predmeta pa se vidi da je plašt clamidem de griso računao 7 libara, prsluk zuponurn de fustano 6 libara, par cipela caligarum 3 libre i kapu 50 solida 2,5 libre. Kod nekih drugih kapa je npr. Svi navedeni podaci ipak su suhoparni i oskudni pa se ničija sudbina ne može dalje pratiti ni znati je li se itko od tamo spominjanih vraćao da poslije u Bosni živi od svoga zanata ili je, što je vjerojatnije, ostajao stalno živjeti u nekom drugom, uređenijem svijetu, čijim se uvjetima prilagođavao. Pravljenje oporuke bilo je za njihove mogućnostijako skupo. Čak i oni koji su tome trošku nekako pribjegavali, vidi se da su bili prilično siromašni. Slti na ime plaćanja troškova njezina ukopa. Služba je na lađama bila dobrovoljna, ali je posao bio težak i stega veoma stroga. Mornarje primao plaću svakog četvrtog mjeseca za proteklo vrijeme - u iznosu od 5 dukata. Pred isplovljavanje dobivao je predujam koliko iznosi plaća za 4 mjeseca kako bi to ostavio obitelji za izdržavanje do njegova povratka. Pederin skreće pažnju na znatan broj zemljoradnika koji su dolazili iz Bosne da, u statusu kolona, obrađuju tuđu zemlju. Proces njihova pristizanja trajao je odavno i ostavio traga u sačuvanim arhivalijama. Radni uvjeti su im bili svakako prihvatljivi, jer, ako i nisu bili vlasnici zemlje, bili su vlasnici dobrog dijela njezinih plodova koje su svojim trudom proizveli. Jedna splitska bilješka iz f3'69. Tada je opat samostana Sv. Sve ostalo je zadržavao za sebe. Povjereno mu je da čuva i hrani samostansku stoku koja se nalazila na otoku, a da od priploda polovicu daje samostanu, a polovicu zadržava za sebe. Samostan mu je bez ikakve nadoknade dao jednoga vola na 4 godine kao ispomoć. Pod istim uvjetima zemlja je ostajala u naslijeđe i njegovim potomcima. Došljaci su najčešćevrijedni i pouzdani radnici pa su ih zemljovlasnici rado prihvaćali. Petar Benedikovićiz Bosne, nastanjen 1445. S Petrom je ovo ugovoreno na šest godina, a po njihovom isteku bilo mu je slobodno da zemlju napusti ili da na njoj i dalje ostane. Mornar Matija Pavlović iz Sane, nastanjen u Zadru, prodao je 1450. Nešto kvalificirane radne snage sigurno je i sa mletačkogpodručjadolazilo u Bosnu. U njoj je tijekom Xv. Za takve poslove bilo je u Dalmaciji sposobnih majstora. O tome je malo podataka, ali 1454. I Cvitan Miljinovič Miglinovich , naveden da od nekakve neosnovane pokude brani ugled i majstorski rad svoga oca s kraja 1450. Milici, ženi Tome obućara caligarius , posudio je početkom ožujka 1463. Pavko je potvrdio pred notarom 5. Jedan je od njih bio također klesarski majstor magister Johannes lapicida de Sibenico , 9 2. Sigismundova ekonomska blokada Venecije 1417. Sigismund je smišljao kako da je od toga odvrati pa je, u nedostatku vojnih uspjeha, pribjegao i ekonomskoj blokadi. Već je u ožujku 1417. Milanskog vojvodu je posticao da i sam na tome poradi, da ih, oslobađanjem od dažbina i carina, na takav korak pridobije. Carski vojni odredi zaposjeli su alpske prijevoje i presjekli veze između Venecije i velikog njemačko-francuskog tržišta koje se preko nje opskrbljivalo levantinskom robom. U želji da potpuno ukloni potrebu mletačkogposredovanja nastojao je da svoje trgovce uputi izravno na levantsko tržište. Slijedećihje godina sve ovo izgledalo blizu ostvarenja budući da je i Genova 1421. Njegovi izaslanici su 1426. Sigismundu uručili podnesak kojim se tražilo da proglasi zabranu njemačkim trgovcima da trguju u Veneciji, a da svoje poslove upute preko Milana i Genove. Suglasno s tim, Sigismund se oglušio o molbe njemačkih trgovaca i 25. Tako će ostati sve do njegove smrti 1437. Oni su još teže pogodili Veneciju kad su i sultana naveli na trogodišnje primirje sa Sigismundom i tako mu omogućili da sve snage usmjeri protiv mletačkog Soluna, gdje se vodila jedna od ključnih bitaka za osmanlijsku nadmoć. Blokirani ranije trupama Murata!!. U rujnu su 1423. Venecijaje podnosila goleme troškove obrane grada koje kroničar Antonije Morosini procjenjuje na 740. U svakom su slučaju izdaci bili veliki. Car Sigismund je želio mir s Turcima, a tome je u prilog intervenirao i Milanski vojvoda u namjeri da Sigismund krene protiv Venecije bez straha da će ga Turci ugoržavati u Ugarskoj. I Turcima je odgovarao mir s Mađarima jer im se pružala prigoda da sve snage usredotočeoko Soluna, po veličini i značaju drugog grada Bizantijskog Carstva. Manevrima milanske diplomacije došlo je u veljači 1429. Sultanje odbio mletačke mirovne prijedloge i nastavio rat koji je doživio vrhunac osvajanjem Soluna 1430. Cetinski je knez Ivaniš Neli-pič samo izvršavao naloge više vlasti kad je preko svoga područja onemogućavao trgovački promet između Bosne i dlamatinskih gradova. U takvim su prilikama mletačka i bosanska strana nastojale da zajedničkom akcijom uklone Nelipića i otvore put preko Klisa. Bosansko tržište stajalo je van Sigismundove kontrole i postalo još zanimljivije za dalmatinske gradove. U prvi plan su izbile sve ranije povlastice što ihje kralj Ostoja 1404. Odlučujući da uputi izaslanstvo kralju Tvrtku II. Ponudilaje i zajedničku vojnu intervenciju protiv Ivaniša Nelipića. Ugovorom, potpisanim u Visokom 21. Bosne i Venecije protiv kneza Nelipića. Trogirski je knez Marko Geno, njome presudio da splitski građaninPavle Sučić nikad više ne smije doći u Trogir ili, ako ovo prekrši P,Y.. Jer, ekonomije dalmatinskih gradova i unutrašnjih predjela uvijek su bile u izrazitoj međuzavisnosti. Ponekad je bio dovoljan i manji poremećaj, npr. Sav se državni prihod tamo i sastojao od prodaje soli i ubiranja trideset- ine. Oživljava, napokon, i zapadnobosansko tržište. Otuda se i kod nas mnogo znalo o Mletačkoj Republici i divilo njezinoj, vjekovima izgrađivanoj, metropoli. A prestiž Republike i sjaj metropole rasli su usporedno. Imalaje mnogo stanovništva, mno~o trgovačkih, pomorskih i bankarskih kompanija, mnogo poduzetnika, ~adlteIJa,mecena, umjetnika, svećenika,diplomata, mnogo obrazovanih Ijudi, doktora raznih znanosti, osobito mnogo legista, zbog čega su i stranci često svoje sporove ~zn~sili pred mletačke sudove. I kao nitko drugi, imala je čak i svoje more. BIla Je, ukratko, nedostižan uzorak veličine, snage, bogatstva, poslovnosti, reda i zakonitosti pa se snažno doimala i onih koji su dolazili i iz veoma razvijenih sredina. Jedan od takvih, milanski fratar Petar Casola ostaje zadivljen pred svim što je vidio u Veneciji. I krajnje oskudni podaci pokazuju daje čovjekiz Busovače 1371. Naše izravne ekonomske veze, međutim, nikad nisu našle paralelu sa jako dobro razvijenim političkimodnosima. Iz Bosne je sve zadugo odlazilo isključivo preko Dubrovnika, gdje se prethodno bezimeno miješalo s robom prispjelom i sa drugih strana, da bi tek potom, osim u Veneciju, bilo usmjeravanao u Anconu, Pesaro, Fano, Fermo i na druge strane. Jo:rjo Tadić je izračunao da su dubrovački Kabužići 1426. Bosanski su vladari bili zainteresirani da ograniče monopolski položaj Dubrovčana u ovoj trgovini, ali uvlačenje mletačkih trgovaca nije išlo lako čak ni u zapadnu Bosnu, gdje dubrovački trgovci nisu ni bili pretjerano učestali. Možda-če tek od tridesetih godina Xv. Ali kako za poslove između trgovaca i kupaca, u redovnim uvjetima, prisutnost svjedoka ili notara nije bila potrebna, o svemu je tome ostalo veoma malo tragova. Ni ono što je bilo zabilježeno nije u cjelini sačuvano pa više svjedoči o tendencijama nego što omogućava i približnu rekonstrukciju. S druge strane, i u Bosnu su ulazili mletački i mediteranski proizvodi kao sol, ulje, tkanine, vino i sve ostalo što se moglo naći u dalmatinskim gradovima, a moglo se naći sve što i u Veneciji odakle su tamošnji trgovci i opskrbljivali svoje dućane. Kadje Sidonije Apolinar 430. Uz jako razvijenu profesionlanu trgovinu to je bila redovita pojava i u mletačkoj Dalmaciji. U inventarima sastavljanim poslije smrti nekog trgovca često se spominju mač i balestra, kao što se u aktima spominju i mletački vojnici koji, umjesto plaće u gotovom, primaju nešto u naturi, što poslije prodaju za gotov novac ili mijenjaju za drugu robu kojom trguju. Često prazna, i u nemogućnosti da vojnicima redovito isplaćuje ugovorene nadoknade, državna im je blagajna, obično s velikim zakašnjenjem, kao protuvrijednost davala odgovarajuće količinesoli ili žita, što su oni ubrzano prodavali, zalagali ili mijenjali, nanoseći često time štetu i sebi i državi. U jednom drugom slučaju od 3. Jedan od spomenutih vojnih starješina, Augustin de Camerino dao je Brajkoviću 23. Ako su usputno trgovali mletački vojnici, usputno su trgovale i bosanski diplomati čak i kad je to mletačkim bilo odavno zabranjeno. Tamo su nakon dugog ukupnog iskustva, već krajem XlV. Herceg je i 15. Znamo jedino da su oni pri tome uživali odgovarajućepo:las~lCe, ~e zato s~o ne bi imali čime da plate uobičajenedažbine, već da im se Izuzlm~nJem ukaze pažnja i počast. I ovuje staru normu herceg, očigledno, zloupotrebljavao. Zapravo, on je povlasticu o bescarinskom uvozu robe za osobn';! Na to su prvi morali reagirati Dubrovčani, a ~. Trgovačkim poslovima bili su zahvaćeni i svi ostali - od vlaških katunara do velikih vojvoda i kraljeva. Tekje propast države 1463. Oni su, prema interesu, birali tržište između Dubrovnika i Splita do Venecije. Veliki vojvoda Petar Pavlovićje svoje olovo u zadnje vrijeme izvozio preko splitskog trgovca Venture Engleski de Meraviglia. Za ono što nije naplatio za života njegovi su rođaci, Vladimirići, iz Zadra gdje su se sklonili pred 'ilircima i nastanili , pokrenuli sudsku parnicu 19. O tome nema bližih podataka, ali ako je polovicom XIV. I našeje plemstvo imalo više stoke nego što pretpostavljamo. Ni drugi svjedok nije znao tačno odgovoriti, ali i po njegovoj se ocjeni radilo o preko 1000 grla quod fuerunt ne scire dicere sed suo credere fuerunt ultra animalia mille. Mletački senat odobrava npr. U tome se nisu razlikovali ni Ankonjani pa i njihov notar Tomaso Marchetti konstatuje 5. On bilježi i 14. Svoje cijelo veliko stado od 133 brava prodala je udovica jednog zadarskog trgovca 1. Istina, radilo se o ovcama, jagnjadi i ovnovima. Šta tek reći za slučaj kad domaćin Stojmil Gurgurevićiz Kločičana 1460. Na Rabu je 25. Moguće da su ovakve cijene vrijedile na širem području. Ako za ovo, ~~. Sibenčanin Juraj Rusnović Georgius Rusnovich koji je živio uVaranu kod Ancone prodao je 2. Za same ovnove dobivalo se više. U Splitu je 27. Vlasi su u Sibeniku 12. Kad bl nekako doznao da u određenu luku stiže folta i da će tamo duže ostati, promućurnijibi čak i izdaleka prema njoj sa stokom krenuo daje skuplj~ proda. Ali ni to nije uvijek bilo bez rizika. Čuvši da admiral stiže u Split, SibenčaninPetar Radmilovićjepožurio tamo 1480. Ali se des~~o da ~e fl~ta v~. Nakon tolikog puta on mje mogao m daje vrati niti je imao čime daje hrani. Sve bi to ionako bio ~epredviđen trošak koji se cijenom ne može pokriti. Da izbjegne najgore, sve Je dao u bescijenje: četiri i po brava za dukat in quattour animalibus cum dimidio ađ ducatum. Slabo hranjena, bez dovoljno odmora, stokaje u pokretu gubila na Izgledu i težini, što joj je još više obaralo cijenu. Trgovcu kojije, nakon 10 dan~ hoda, iz J. Na trgovčev sk~ve~pokušaj ~a. Poslujući napola sa ujnom Stanicom, Stjepan Konjević sestrić Radića Radosalićaiz Jajca dobio je od nje 21 vola 1478. Prodajućimeso na malo i na veresiju a menuto et in credenza , utvrdio je kasnije da je izvukao samo 34 dukata i 32 solida, tj. Ona se i iz naših krajeva izvozila u Dubrovnik, u dalmatinske gradove i u Italiju. Sirove i štavijene crude e conze prodavane su 1478. Dvije godine kasnije bio je slabije sreće: platio je po pola dukata 130 volovskih koža prispjelih iz Carigrada i s njima je 23. Kad je na 65 dukata koje je uložio dodao nastale troškove, tih 130 koža je već iznosilo 70 dukata i 39 solida, a tamo se nije mogla postići ni približna cijena. Tako je, umjesto uloženih 70 dukata i 39 solida, dobio samo 47 dukata i 33 solida, tj. Na 500 takvih koža za koje je platio 40 dukata prodavši ih 300 u Splitu i 200 u Anconi, Stjepan Konjevićje zaradio 8 dukata. Po onome što je od zabilježenog ostalo sačuvano, dogonjenaje iz Duvna, Lašve, Livna, Imotskog, Potkotora sa Vrbanje, Radobilje, Rame, iz katuna Rogovci, iz Vesele Straže, Vrlike, itd. Može se nagađati što je sve vrjednovano kod odrađevanja cijene jednoga konja ili magarca, ali onaje veoma raznolika: od 2 do 8 ili 10 pa i do 17 dukata za konja, od 3 do 16 libara malih za magarca. Stranci - Talijani dolazili su u Split da nabavljaju konje za svoje tržište ili su ih naši trgovci tamo prodavali. S troškovima između Splita i Ancone od 14 dukata i 58 solida ukupno ili 112 solida po svakom konju mogao ih je prodavati po 4 dukata. Čekaoje još 7 dana i napokon 20. Kada je od ukupno ubranih 68,5 dukata odbio nastale troškove 14 dukata i 48 solid a ostala muje zarada od 5 dukata i 84 solida malih denara. Naredne 1480 godine otišao je u Apuliju sa 45 konja i na njima izgubio 28 dukata! Spominjano je kako dubrovački liječnik 1430. Ali dok preporučuje meki, mladi sir i on isključuje onaj tvrdi. Iz dalmatinskog zaleđa redovito je stizao u dalmatinske, čak i u istarske i talijanske gradove. Poreč je tražio i odobreno mu je 20. S obzirom na zarade i platežne mogućnostidobrog dijela građanstva,cijena mu je ostajala relativno visoka pa svaka obitelj nije ni mogla da ga redovito priušti. Stoga su trgovci davali kaparu proizvođaču, a on se obvezivao da neće vršiti prodaju mimo ugovora. Budući da su mu cijene oscilirale, nisu unaprijed ni ugovarane nego su vrijedile onakve kakave se u mjestu prodaje postižu na dan prispječa. Prodajaje uvijek išla dobro i Vlasi su, bez obzira na povremene opasnosti na putu, redovito silazili u gradove s karavanima i donosili koliko su mogli. D Splitu se 5. Splitski knez im je morao osigurati povratak preko Poljica. O cijenama sira nije ostalo mnogo podataka, a teško se snalaziti i u njegovim mjerama. D Šibeniku se ll bara sira, računajući za svaki milijar po 60 libara malih denara 1ibrarum sexaginta parvorum pro quoque milliario , očekivalo 258 libara i 18 solida malih denara. Ali kad i to znamo ipak ne znamo mnogo pošto težina šibenske libre danas više nikome nije poznata. Klaić - L Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, Zadar, 1979, 417 da je sir u zadarskom području ugovaran po 116, odnosno 17,5 dukata za milijar ili kako će prodavačdobiti 16 libara mletačkih groša za 16 milijara sira. Tačan podatak iz notarskog arhiva u Anconi 4. Tako se ova cijena sira 8,25 duk~ta ili 49,5 libara malih skoro izjednačava sa cijenom meda. Splitski trgovac Zivko iz Jajca Sifcus de Jayza ugovarao je sjednim Kotoraninom poč. Među slitskim krznarima je uvijek bilo Bosanaca. Tamo su izrađivanikrzneni ogrtači i razne vrste odjeće postavljene vučjim, lisičjim, vjeveričjim,dabrovim ili bilo kojim drugim krznom. Naše rijeke, Neretva i Cetina ličile su tada na kakve farme za uzgoj dabrova. Otuda je dolazilo mnogo njihovog krzna koje je prerađivano u dalmatinskim gradovima ili upućivano dalje u Veneciju i ostalu Italiju. Samo za šest srpanjskih dana 10,12,16,18,30,31 1481. Sličan tovar od 278 dabrovih koža upućen je 30. VII u Marke i od 418 koža 9. Prerađenou odjeću krzno se iz Splita vraćalo i u Bosnu. Ventura Engleski se sjeća 1479 kako je 1457. Nenad Fejić nalazi daje 17. Bartolomej de Fonte iz Barcelone, u Dubrovniku kupio 25 jastrebova za 19 dukata i 8 sokolova za 18 dukata. Uz srebrene pladnjeve i konje, bosanske grabljivice su išle i kao otmjen kraljevski poklon, a dužd je povremeno tražio od svojih kneževa u Dalmaciji da mu ih nabavljaju. Tekjedna zabilješka s kraja 1468. A taj je zaista i dao povoda pa se o njemu govori i da mu se ime zapiše jer je opljačkaogospodara pa nosećisa sobom 3 srebrne čaše cope , 9 tacni taze i 1 kašiku chuthiara , u svemu oko 3,6 kg. S druge strane, bilo je Bosanaca među zlatarima Dubrovnika, Splita, i ostalih primorskih gradova. U Šibeniku su 28. Ipak, bilo bi neobično da zanatlije - zlatari nisu koristile tako povoljne okolnosti i bar u nekim bosanskim gradovima imali svoje radionice. Za sada se zna da su neki dubrovački zlatari bili nastanjeni u Visokom i Fojnici tokom XV: st. Kovačević je u izvornoj građi Dubrovačkog arhiva našla imena četvorice dubrovačkihzlatara koji su radili u Visokom, a još više ih je radilo u Fojnici. Samo u periodu 1430-1463 u Fojnici je radilo 12 takvih majstora - 325 zlatara. Jedan od njih zadržao se tamo 8, a drugi čak preko 20 godina. Oskudnost izvora ipak ne spriječava potpuno da se nazre postojanje izvjesnih bosanskih izrađevinaod srebra, u prvom redu skupocjenih pojaseva i posuđa koje je stizalo do korisnika u Dalmaciji, Veneciji, Milanu, Napulju, Budimu ili Carigradu, uglavnom sve dokle su dopirali bosanski diplomati. Nešto od toga dato je na poklon, jer bila je praksa da poslanstva, idući u razne misije, nose darove osobama koje će sretati, a mogu biti korisne. J edna takva tacna, s žigom kralja Tvrtka in qua erat signum domini regis Tverhci , poklon uglednom građaninu Mihi Madiju qua dicebatur dictum dominum regem alias donavisse eidem domino Miche , spominje se 8. Splitski notar je 23. Tražio je pomoć protiv grofa Celjskog, na što Venecija, zbog prijateljstva s grofom nije pristala, alije 21. Imao je on i inače mnogo vrijednijih stvari bez kojih je njegova kuća mogla paje, pred polazak na hodočašće u Rim, oporukom odredio 1477. Jedino srebrnina arzento lavorato se nije smjela dirati i morala je ostati u kući. I Batista kaže da je svoje srebrno posuđe ustupao knezu i kastelanu kad su priređivali velike svečane ručkove i sugrađanima kad su priređivali svadbe. Da prilikom vraćanja ne bi dolazilo do zamjene sa sličnim tuđim posuđem, pedantni Batista je na svome vrhom noža urezao nekakav karakterističanznak le qual taze de Bossina io ne ho segnato del mio segne proprio consueto, de mia mano segnate cum la punta de un cortello , I pored svih tih mjera opreza zapazio je odavno, kako kaže 15. Batista je podnio tužbu. Stanica, udova velikog splitskog trgovca Radića Radosalića iz Jajca, i sama trgovac poslije njegove smrti, jasno kao i splitski notar, razlikuje npr. Prilikom otkupa jednoga zaloga 13. Od Kotora do Venecije bilo ihje po kućama, zalagaonicama i dućanima. U dućanu splitskog trgovca Ostoje Utišenoviča inventarisano je 30. Cijene su ima najčešće bile jako visoke. Jedan založen u Splitu procijenjen je 30 dukata, drugi na Korčuli 1455 čak 54 dukata unam centuram argenti... Za njega se posvuda znalo jer se uspješno ogledao na mnogim bosanskim državničkim i diplomatskim poslovima. Kao dobar katolik htio je da o sebi ostavi svjedočanstvoi u vidu nekakve trajne uspomene u Splitu gdje je 1447 ugovarao s proslavljenim graditeljem Jmjem Dalmatincem Georgius Mathei da mu, u crkvi Sv. Benedikta, izgradi jednu kapelicu. Osnovu pojasa činila je svila de sirico ili koža de cerio , a po njoj su dolazile aplikacije od zlata ili srebra. Po obliku i težini razlikovali su se muški ab homine, da homo od ženskih corigia a muliere, zentura de dona pojaseva. Pozlaćeni pojas livanjskog kneza Pavla Vladanića zentura indorada de conte Paulo Vladanich de Clifna težio je 21 unču, odnosno 262 grama, dok je jedan drugi takav bosanski srebreni pojas unam corigiam de argento ad morem bossinensem založen u Splitu 1482 za 20 dukata težio čak 16 marki po 221,8 gr ili oko 3,5 kg. Vrijednost im je često određivana i po težini. Početkom 1480 govori se o srebrnom pojasu splitskog trgovca Radića Radosalića iz Jajca, teškom šest i po libara od kojih svaka je po 7 dukata ili svega 45,5 dukata per una centura de arzento a ser Radichio... Pored srebra i njegovih prerađevina, pored olova, željeza, voska, meda, smole, crvea, krzna, sokolova,jastrebova, tovarne stoke i stoke za klanje, suvog mesa, vune, sira, kože, štitova, lukova od tisovine, robovske i slobodne radne snage, inventari sačinjavaniposlije smrti nekog trgovca pokazuju da su oni u svojim dućanima držali i bosansko platno. Po dalmatinskim kućama se spominju plahte od bosanskog platna lenzuoli de tella bosnexe i ženske haljine bosanskog kroja chamisa de dona a la bosnexe: vestis blava li dona facta ad modum Bossine. Obostrano jačanje trgovačkogprometa podstaklo je interes i za bosanski novac. Kupovine u Splitu su plaćane i bosanskim novcem. Bosanski groši obračunavanisu po 2 solida 1438 grossi bosnisi... Kod Nikole Dojmija nađeno je 600, a kod Ostoje Utišenovića48 takvih bosanskih groša.? O njezinoj vojsci, međutim, malo znamo iako ima znakova da joj je organizacija mogla biti bliska talijanskom uzoru. V službi hercega Stjepana bilo je talijanskih vojnika i starješina. Topolivci, Jerg iz Nurnberga kod hercega Stjepana i Bartolomeo iz Cremone kod kralja Stjepana Tomaševića, svakako su imali odgovarajućeradionice kao i osnovne uvjete za svoje komplicirane poslove. Nije poznato jesu li ostale vojvode ili kralj osnivali slične radionice, ali je odavno u svijet otišao model bosanskog štita scutum bosniensis. Đurđica Petrović nalazi daje takav bosanski štit spominjan u Dubrovniku već 1335. Sa znatnom svotom od 900 libara malih denara oko 150 dukata išao je čovjek splitskog veletrgovca Venture Engleskog 1460. Bez radionice i tradicije nije moglo biti govora o većoj i konkuretnijoj prizvodnji ove vrste naoružanja. Ona je kralju i hercegu redovito odobravala da ga nabavljaju u njezinom arsenalu, rjeđe i u njezinim dalmatinskim gradovima. Kada se kralj Stjepan Tomašević posljednji put naoružavao 1463. Tolika im je cijena bila tada i u Trogiru. Trogirski knez je oružao galiju, a u travnju je 1463. Ugovoreno je da će baliste polomljene-na probi majstor zadržati za sebe a umjesto njih isporučiti druge. Trgovci iz Glamoča, Jajca, Jezera, Kreševa, Livna, Plive, Prozora, Vesele Straže, a vjerojatno i iz još nekih mjesta, od četerdesetih godina Xv. S druge strane, u Split stalno pomalo pristižu i trajno ostaju trgovci iz Venecije i ostalih talijanskih mjesta, privučeni unosnijim i obimnijim trgovačkim poslovima. Cambi i Lappo iz Firenze, Baldi iz Sassoferata, Batista iz Gubija d'Augubio , Sebastijan de Rubeis iz Placentije de Placentia , Francisco iz Avantija, Baltasar i Zaninus Columbo, Jakov Contarenno, Anotnio Cavoduro, Laurentio Marino, Ventura Engleski de Mer- 80 HAZ, Šib. Svi su preuzimali stanovite rizike i uspješno se s njima nosili. Ventura Engleski se i početkom 1449. Kao trgovac nije bio nezaštićen jer je i splitski knez odmah, 15. Ovoje, uostalom, bio i jedini takav slučaj tih godina, a ne zna se ni kasnije da je ponovljen. Tako je prometni značaj Splita sve više rastao. Preko njega su, u nekim prilikama, i Dubrovčani išli u Bosnu. Kad je svojim trgovcima dubrovačka vlada zabranila C18. Pitaliau imaju li pravo na besplatan prolaz, odnosno kakve i kolike namete moraju platiti? Knez je o tome 9. Požurujući odgovor, on je svoju odluku objašnjavao u više navrata jer je morao znati je li njegova mjera suglasna s vladinim težnjama protiv kojih ništa ne bi ni poduzeo. Pod uvjetom daje sve bilo u redu nije trebalo ni da se njezin put pismeno konstatira. Tako je Francisco Balbi slao svoje platno preko Drijeva, i tek pošto njegov ortak Pasqual Gradonico nije, zbog rata 1451. Nikola Brajković iz dotad nespominjanog Mostara Nicola Brajcovich de Mostar išaoje 7. U preostaloj građi iz ranijeg perioda jedva da se spomene i poneki trgovac. Spomenuti su Dobran Bogdavčićiz Jajca 1428. Ali su se stvari, u međuvremenu, ipak promijenile, a i trgovački je promet ojačao. U Zapadnu Bosnu su, preko Splita, već dolazili strani trgovci da bi se tamo i dulje zadržavali. Možda je na tom poslu l umro, a u ostavinskoj raspravi 1436. Guglielmo Querini 1400 - 1468 povezan inače sa tržištima Carigrada, :rra~ezunda,Tane i Kandije, koji zalazi u luke Sirije, Sjeverne Afrike, Sevilje l Juzne Francuske, kao i u Brugge i u London, počeo se zanimati i za oblasti bli. ~~ Veneciji, pa i za Bosnu. Pišući prvi put ujunu 1442. Girolamu Maripieru kojije otišao u Bosnu trgovačkimposlom i kome je, radi prodaje povjerio neko- lika draga kamena, traži od njega informaciju o mogućnosti da ovamo pošalje biber i druge mirodije altre spezie i robe merzerie i koja svota bi bila potrebna za iniciranje takve trgovine? Poslujući ranije u Bosni i znajući za prednosti Jajca i Jezera, on početkom 1445. Ugovor o tome, potpisan na pet godina, zaključili su 9. Dobit i gubitak iz ovih poslova ortaci će dijeliti rav~oPravno,na dva jednaka dijela. Ventura je odranije poznavao stanje i znao čime se moglo trgovati, na čemu se molga ostvarivati dobit. Jer, riječ je o onom istom Venturi koji se bez prezimena javlja 1435. Kralju se i krajem 1445. Ona ga u odgovoru 17. Arhivska građa, nešto bolje očuvana za 1447. U zapadnuje Bosnu, s namjerom da tamo živi i posluje, prešao još jedan Talijan, Sebastijan de Rubeis de Placentija. A bosanski su trgovci već u Splitu kod Venture Engleskog. Četvorici iz Jajca i dvojici iz Vesele Straže Venturaje 1447. Batista d'Augubio dao je, samo 12. I ostali su splitski trgovci davali robu na kredit bosanskim trgovcima kao i strancima koji su trgovali u Bosni. Ante Zuanović koji će uskoro i sam premjestiti svoje poslovanje u Jajce, dao je Sebastijanu de Rubeis 144 dukata u robi koja ide u Bosnu 1447. Sadržina galete je oko 21litar. Te se godine i od nove berbe vino prodavalo 13. Krajem godine je samo Venturi Engleskom dugovao 386 dukata, što ukazuje na obujam i razgranatost njegovih poslova i na kredibilitet stečen dotadašnjim radom. Sav je svoj dug platio već u svibnju slijedeće godine, 96 i sigurno nastavio raditi i zaduživati se. Bio je zaista pravi veliki trgo- 335 vac koji je u Jajcu poslovao i narednih petnaestak godina, sve dok nije 1462. Ženi Stanici je, još u Jajcu, 1460. Ćirković, sumnjajućida je istovjetan sa Radašinom Vukosalićemiz Goražda. Svi su zaduženi bar za 1158 dukata. Svi su u njoj produžavali boravak ili se trajno nastanjivali pa i kupovali ili podizali kuće. U Jezeru je 1438. Kuću u Jezeru imao je i Ventura Engleski. Opći je uspjeh ohrabrio Venturu i Baltasara da 12. Objavljujući ovaj ugovor, Đ. Oprezni Sima Ćirković to ne prihvaća i u svojoj Istoriji Bosne 1964. Anto Babić se 1960. Posebna izdanja ANUBiH, 1987. Jedino se može reći da Nikola Testa i Nikola Trogiranin i nisu ista osoba. Jer su kralj i njegova kancelarija dobro znali ne samo Nikolu Testu nego i brata mu Stjepana i oca im Jakova. Uz ime Nikole Trogiranina zapisano je i da je bio knez. Njegova žena Antonija kći Andrije Markovića ,u prigo- 104 337 voru na jednu tužbu 1480. Srebro koje dolazi u kraljevu komoru i ostalo srebro koje bude imao za prodaju davat će se Nikoli za gotove dukate, po što se budu mogli kupiti. Oni će i dobit i gubitak dijeliti napola. Ventura je obećao ponovno staviti u dućan 400 dukata u tkaninama i drugoj robi i 200 dukata u soli iz Splita i Trogira. Ante Zuanović je iz Jajca pisao rođacima II Split 25. Javili su se i Baltasarovi povjerenici koji su tvrdili da imaju preče pravo nego Ventura. Potreživao je 240 libara 60 dukata. Primjer lijepe suradnje vlasti Jajca i Splita do koje su dovele poslovne veze vidi se i po tome što je 10. Kad je jednom 1453. Trgovcima ipak nije bilo lako da se s njime nose i da od njega naplaćuju svoja potraživanja. Ne marećimnogo za mletacke mterese, Venturaje, navodno, sugerirao Tomašu 1453. Već pripremljeno pismo ovakva sadržaja kralj je pokazao Z,:anoV1cu. ~~ l knez za to zna kako bi prenio Sinjoriji da ona ne treba popuštati l obarat! Gore mi padaju njegova djela kojima ml nanosi štetu. Ali, moje mi vjere, upamtićeme ako pOŽIVim! Prestao se zadovoljavati samo za zapadnom Bosnom i onim što je u ~JoJ bilo, Trgovao je uz ostalo i srebrom i olovom. Martinu Marojevićuprodao Je 10. ZIk, kOJlI~ se u pos~ovirn~ m~rao služiti, ~ako dobro savladao da mu nigdje, pa lli kod ~alJ~, prev~d~ac mje bIO potreban, staviše ponekad je i u Splitu nastupao kao službeni tumac - mterpretre dommo Venture Mirabilia. Zavidili su mu na kraljevoj sklonosti, prigovarali da otima unosne poslove, sumnjičili ga kod splitskog kneza za nelojalnost, ali on se ni na što nije osvrtao; bogatio se i ukorjenjivao. Dobar dio sredstava stečenih trgovanjem u Bosni ulagao je u nekretnine u Splitu i okolici i tako izbjegavao opasnosti za svoj kapital, izložen inačemnogim rizicima. Zemlja je jedino što je trajano, čemu vrijednost nikada ne opada, a njezinim posjedovanjem rastao je društveni ugled novoobogaćenihtrgovaca. Venturaje i zemlju kupovao promišljeno i bez žurbe, kad su uvjeti za to najpogodniji, kad je netko u nevolji pa niti ima izbora niti prodaju može odgađati, kad od kupca očekuje gotovinu kao uslugu, kao poklon. Taj nekadašnji 1435 f a m u l u s sluga brzo se osamostaljivao i bogatio da bi već 1446. Kad mu je bilo stalo do nekog dobrog parčeta zemlje, znao je da se nadrneće i da ga dobro plati, kao 1477. Kasnije su se 1480 žalili na njega da im je za svaku posuđenu libru malih denara uzimao u zalog cijelo vreteno zemlje i zaduženom ostavljao petogodišnji rok za izmirenje duga. Pero Bubanić ser Piero de Zorze Bubanich ga teško optužuje: oduzeo mu je zemlju dok je bio zarobljenik u turskim rukama essendo mi prezo et venduto in man de Turchi Njegove su sestre posudile pare, valjda da ga otkupe iz ropstva; dugovale su mu 161 dukat, a založile zemlju vrijednu 500 dukata! Ostavljajućii njima mogućnost da je za 5 godina otkupe i dobiju natrag, odmah je počeo da je iskorištava, i to traje već 8 godina. Kad je nađeno da polovina poveće zemljištne parcele koju Ventura svojata nije ni upisana na njegovo ime, ne zbunjuje sejer daje sve bilo regularno provedeno i upisano, a onda su papiri o tome, kao i o ostalom, nestali iz ureda u vrijeme kancelara Marka Ingaldea de la qual meta non se trova in cancellaria perche la e smarida al tempo de ser Marco Ingaldeo chome molte altre scriture non se trovanoj'.